O panici i paničnom poremećaju
Većina ljudi barem jednom u životu doživi panični napadaj. Iako može biti vrlo zastrašujući, panični napadaj nije znak da s nama „nešto nije u redu“, već posljedica načina na koji naš um i tijelo reagiraju na stres. Razumijevanje onoga što se događa tijekom paničnog napadaja prvi je korak prema smanjenju straha i prekidanju začaranog kruga koji ga može održavati.
Strah i tjeskoba – normalni ljudski osjećaji
Strah i tjeskoba normalni su ljudski osjećaji koji imaju važnu zaštitnu ulogu. Pomažu nam prepoznati opasnost, pripremiti tijelo na reakciju i povećati vjerojatnost da ćemo se uspješno nositi sa zahtjevnim situacijama.
Iako ih često doživljavamo zajedno, između njih postoji razlika. Strah se javlja kada je opasnost neposredna i jasno prepoznatljiva. Tjeskoba se, s druge strane, odnosi na osjećaj strepnje ili zabrinutosti zbog nečega što bi se moglo dogoditi u budućnosti, čak i kada stvarna opasnost nije prisutna ili je ne možemo jasno odrediti.
I strah i tjeskoba pokreću prirodnu stresnu reakciju organizma. Tijelo se priprema za borbu, bijeg ili utrnulost, što dovodi do različitih fizioloških promjena koje su same po sebi normalne i očekivane.
Najčešće fiziološke promjene uključuju:
- ubrzano kucanje srca
- ubrzano i pliće disanje
- napetost mišića
- pojačano znojenje
- osjećaj vrtoglavice ili nestabilnosti
- trnce u prstima
- suha usta ili mučninu
- pojačanu budnost i usmjerenost na moguće znakove opasnosti.
Važno je naglasiti da strah i tjeskoba nisu sami po sebi problem. Problem nastaje kada su izrazito intenzivni, traju dugo ili se pojavljuju u situacijama koje objektivno nisu opasne. Tada mogu dovesti do izbjegavanja, različitih sigurnosnih ponašanja i postupnog ograničavanja svakodnevnog života.
Što je panični napadaj?
Panični napadaj jedno je od najintenzivnijih iskustava koje osoba može doživjeti. Iako se simptomi mogu činiti vrlo ozbiljnima, oni su posljedica prirodne stresne reakcije organizma. Problem nastaje kada te tjelesne promjene počnemo doživljavati kao znak neposredne opasnosti ili ozbiljne bolesti. Upravo takva katastrofična tumačenja pojačavaju strah i mogu dovesti do razvoja paničnog napadaja.
Panični napadaj može se dogoditi gotovo bilo gdje. Nakon prvog iskustva mnogi ljudi počinju strahovati od njegova ponavljanja, zbog čega postupno izbjegavaju mjesta ili situacije koje povezuju s napadajem. Neki pritom razvijaju različita sigurnosna ponašanja – primjerice, odlaze na određena mjesta samo u pratnji osobe kojoj vjeruju ili tek nakon što uzmu lijek za smirenje. Iako kratkoročno mogu donijeti osjećaj sigurnosti, takva ponašanja dugoročno često održavaju problem.
Simptomi paničnog napadaja razlikuju se od osobe do osobe, no najčešće uključuju kombinaciju tjelesnih i psiholoških reakcija.
Najčešći simptomi paničnog napadaja
Fiziološki simptomi
- ubrzano ili otežano disanje
- osjećaj gušenja
- ubrzano ili nepravilno lupanje srca
- vrtoglavica
- mučnina
- napetost mišića
- pojačano znojenje
- trnci ili ukočenost prstiju
- iznenadna potreba za mokrenjem ili pražnjenjem crijeva
Psihološki simptomi
- osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od okoline (kognitivni/perceptivni)
- osjećaj gubitka kontrole (kognitivni)
- intenzivan strah od smrti (emocionalni)
- intenzivan strah od “ludila” ili da ćemo izgubiti razum (kognitivni + emocionalni)
- snažna potreba da pobjegnemo iz situacije (ponašajni impuls)
- potreba da odmah potražimo pomoć ili sigurnost (ponašajni impuls)
Kako nastaje panični poremećaj?
Prvi panični napadaj često je neočekivan i vrlo zastrašujuć. Budući da su tjelesni simptomi intenzivni, mnogi ih doživljavaju kao znak ozbiljne bolesti ili neposredne životne opasnosti. Nakon što napadaj prođe, prirodno je zapitati se hoće li se ponovno dogoditi.
Kod nekih ljudi upravo taj strah od novog napadaja postupno postaje veći problem od samog napadaja. Sve više pažnje usmjeravaju na vlastito tijelo, prate svaki otkucaj srca, svaku promjenu disanja ili osjećaj vrtoglavice. Uobičajene tjelesne reakcije tada se lakše protumače kao znak da novi panični napadaj upravo počinje.
Takav način tumačenja simptoma pojačava tjeskobu, a pojačana tjeskoba dodatno pojačava tjelesne simptome. Tako nastaje začarani krug koji može održavati panični poremećaj.
Začarani krug paničnog poremećaja
Prvi panični napadaj često ostavlja snažan dojam. Nakon njega mnogi ljudi počinju obraćati povećanu pozornost na svoje tijelo i primjećivati osjećaje koje su prije jednostavno zanemarivali. Ubrzano lupanje srca nakon penjanja stepenicama, lagana vrtoglavica ili promjena u disanju mogu odjednom postati izvor zabrinutosti.
Kada takve tjelesne promjene protumačimo kao znak da se događa nešto opasno, razina tjeskobe dodatno raste. Povećana tjeskoba pojačava fiziološke simptome, a oni potvrđuju početni strah. Tako nastaje začarani krug u kojem misli, osjećaji, tjelesne reakcije i ponašanja međusobno održavaju problem.
Kako bi spriječili novi napadaj, ljudi često počinju izbjegavati određena mjesta ili situacije ili razvijaju različita sigurnosna ponašanja. Iako ona kratkoročno mogu donijeti osjećaj olakšanja, dugoročno potvrđuju uvjerenje da je situacija doista opasna te tako održavaju panični poremećaj.
Može li se panični poremećaj prevladati?
Iako panični napadaji mogu biti vrlo zastrašujući, važno je znati da se panični poremećaj može uspješno liječiti. Razumijevanje onoga što se događa u našem tijelu i načina na koji tumačimo tjelesne simptome često predstavlja prvi korak prema oporavku.
Psihoterapija pomaže prepoznati obrasce mišljenja i ponašanja koji održavaju problem te postupno razviti drugačiji odnos prema tjelesnim senzacijama, strahu i tjeskobi. S vremenom mnogi ljudi ponovno stječu osjećaj sigurnosti i vraćaju se aktivnostima koje su zbog straha počeli izbjegavati.
Želite razgovarati o ovoj temi?
Ako vas je ovaj tekst potaknuo na razmišljanje…